Ne znam da li vam je poznat osjećaj kada u istom danu osjetite najveću sreću na svijetu, koja se riječima ne može opisati, i najveću tugu, koja vam kida srce.
Nažalost znam kakav je to osjećaj. Dan kad se rodila moja princeza, najveću sreću ovog svijeta, prekinule su riječi medicinske sestre : ” Vaša beba nije stabilno, na intenzivnoj je.” Nastavila mi je objašnjavati kako je moja beba ostala bez zraka, poplavila i prestala disati čim su ju odvojili od mene. Nakon tih riječi prestala sam slušati, srce mi je počelo ubrzano kucati i samo sam razmišljala o njoj.
Budući da je anestezija još djelovala, nisam mogla k njoj. Nisam ju mogla zagrliti, primiti, pomoći joj.
Mislila sam da će mi srce popucati u sto tisuća komadića.
Neizmjeran šok. Bol kakvu nikad nisam osjetila. Čuti emocionalno najjačeg muškarca kako jeca i trudi se da ja to ne čujem, stvara ne izlječivu bol u srcu.
Čim je anestezija malo popustila, ustala sam da mogu k njoj, i pritom dvaput pala u nesvijest. Uspjela sam ju na minutu vidjeti da se uvjerim da je dobro.
Nakon toga svaku sekundu sam provodila s njom na intenzivnoj. Već drugi dan nakon operacije sam hodala, ona je bila moja snaga. Niti jedna bol se nije mogla usporediti sa željom da budem uz svoju bebu.
Tek kad žena postane majka, osjeti kakvu snagu i volju krije u sebi.
Nakon 5 dana puštena je s intenzivne, pa smo mogle skupa ići kući. I evo, nakon punih 3,5 mjeseca, još uvijek me stegne u srcu, i oči zasuze, kada se sjetim tog dana.
”Biti majka znači učiti o snagama koje niste znali da imate i doživjeti strahove za koje niste znali da postoje.” – Linda Wooten
Happy Wife Happy Life 