Oznaka: Trudnoća

Nemajka

Kako sam isti dan postala majka i nemajka?

Dosta trudnica u zadnje vrijeme me pitalo imam li, kao novopečena majka, neki savjet. Moj glavni i najveći savjet svim budućim i sadašnjim trudnicama i majkama, nemojte čitati portale o trudnoći ili majčinstvu.

Baš sam prije par dana slučajno naletila na jedan zanimljiv članak. Sreća je što sam ga vidjela sad, a ne odmah nakon poroda dok su me pucali hormoni.

Članak je bio vezan za dojenje. Tabu tema u 21.stoljeću. Između ostalog u članku je pisalo kako su majke koje doje svoju bebu, pazi sad, više povezane s bebom nego majke koje ne doje. Isto tako, majka koja doji, u prijevodu je bolja majka od ove koja ne doji, jer majčino mlijeko je najbolje za bebu. Daleko od toga, smatram da nema ničeg ljepšeg od dojenja svoje bebe, ali to što ne dojim ne čini me manjom majkom.

Da sam taj članak pročitala odmah nakon poroda, vjerujem da bih odmah pala u depresiju i krivila sama sebe što ne dojim svoju bebu, nego ju hranim na flašicu. Hanna je prvog dana, jer smo bile odvojene, prihvatila flašicu i nije joj padao na pamet bilo kakav drugi način prehrane. Bilo mi je žao, trudila sam se izdajati pa joj davati svoje mlijeko na flašicu, baš zbog tih priča kako je majčino mlijeko bijela krv. I onda nakon teške borbe sa upalama mliječnih kanala, shvatila sam da mučim i sebe i nju, jer njoj moje mlijeko svejedno nije bilo dovoljno.

I mogu vam reći, evo nakon 3 i pol mjeseca, Hanni uopće nije bitno od kud to mlijeko curi, bitno je samo da je ona sita.

Kažu mame danas idu linijom manjeg otpora, aludirajući na to da je lakše kupiti i bebi dati dohranu, nego dojiti.

A ja vam mogu reći da je to najveća zabluda. Koliko puta po noći, kad se probudi, Hanna vrišti jer hoće jesti, a ja prvo moram napraviti flašicu, pa je ohladiti, i tek onda može jesti. Naravno da je puno lakše odmah ju uzeti i staviti da doji, odmah se malo i pomaziti.

Iako sam se cijelu trudnoću bojala dojenja,i to mi je stvaralo noćne more, jako mi je žao što to kod nas nije uspjelo. Ali ne smatram da moja beba dobije manje ljubavi jer pije adaptirano mlijeko.

Isto tako, jedna od stavki u članku bila je da majke koje rode prirodno, imaju veću privrženost bebi nego majke koje rode na carski, jer eto više su se pomučile da beba izađe. Znači imam 2/3 boda za nemajku.

I zadnja, ne manje bitna tema, je bila duda! Bebe ne bi trebali navikavati na dude, samo na dojku. Teško će ih se odviknuti, unakaziti će si zubiće, bit će joj draža duda od majke. Moja Hanna od prvog dana ima dudu i mogu reći da bez dude više ne bi mogli.

I došli smo na 3/3 boda što znači da sam ja 100% nemajka.

A kao 100% nemajka imam savjet za sve buduće i/ili sadašnje mame.

Majčinski instinkt je najljepša stvar na svijetu. Ne slušajte priče od drugih, ne čitajte portale i članke koji će vas samo izluditi. Uzmite svoju bebu u ruke i ona će vam sve pokazati. Poslušajte same sebe i svoje bebe i sve će vam biti lakše.

Koliko mi učimo djecu, isto toliko, a možda i više, djeca uče nas.

“Dijete u prvim, presudnim godinama života majku doživljava kao sveobuhvatnu, snagu koja štiti i hrani. Majka je hrana, ljubav, toplina, zemlja. Kad te ona voli, znači da si živ, ukorijenjen, da si doma”, Erich Fromm

Kako je cir postao beba

Na današnji dan prije točno godinu dana završila sam u bolnici. Četvrtak navečer, krenuli su neizdrživi bolovi u trbuhu ne samo nakon svakog unosa hrane ili vode nego i nakon svakog udisaja. Dragi me odvezao na hitnu, tisuću kontroli, ultrazvuka, infuzija. Zbog sumnje na komplikacije sa žući odlučuju da je najbolje da prenočim u bolnici, pa ujutro obavim neke pretrage. Sljedeće jutro pretrage pokazuju na mogućnost čira na želudcu, no budući da se stanje nakon 3 infuzije smirilo puštaju me doma. I dan danas pamtim tatine riječi kad sam mu nakon izlaska iz bolnice poslala poruku i rekla što je bilo. Njegove riječi su bile

” Pazi da taj čir ne bi izašao za 9 mjeseci”.

Cijelo djetinjstvo sam slušala kako njega intuicija nikada ne vara i kako je on na kraju uvijek u pravu.

I tako je bilo i ovaj put. Samo 13 dana nakon sam napravila test za trudnoću koji je pokazao plus. U istom trenutku sam osjetila sreću ali i strah. Uzbuđenje ali i nervozu. U sekundi sam se osjećala kao sama na ovome svijetu dok sam sjedila na školjci i gledala u  tamnoplavi plus koji je vrištao da sam trudna. Koliko god to želio zapravo nikada nisi sto posto spreman na pozitivan test.

Moj prvotni plan je bio napraviti u tajnosti ultrazvuk kod ginekologa pa na Valentinovo priopćiti Saši sretne vijesti. No svo to moje uzbuđenje prekinula je poruka, samo 2 dana nakon da mi je iznenada umrla baka. U istom trenutku sam bila presretna jer donosim novo biće na ovaj svijet ali i tužna jer sam bez najdražeg bića ostala.  Kako mami reći na isti dan da joj je umrla mama i da će postati baka. Kako ću na put od 800 km da stignem na sprovod a nikome nisam rekla da sam trudna, što ako se nešto dogodi. U jednoj sekundi milijun različitih osjećaja, razmišljanja, tuga i sreća se tuku, koja će pobijediti. Odlazim s posla i putem kupim još jedan test, mislim si onaj se možda prevario. Nakon samo par sekundi iz drugog testa vrišti ”Schwanger” trudna si Anja, jedan život je otišao da bi drugi mogao doći.


Na brzinu kupujem male šlapice i mali bodi sa natpisom ”I love dad” i trčim kući da to lijepo upakiram. Ne mogu čekati Valentinovo, ne mogu čekati ni sekundu, želim cijelom svijetu reći da sam trudna.
Stavila sam sve to u kutiju zajedno sa oba testa i čekala da Saša dođe kući da mu kažem. Prva reakcija šok, nije mogao vjerovati, čak je mislio da je to sve laž i da se samo želim našaliti s njim. Sve dok nije pomirisao testove (da on je valjda jedini muškarac koji je mirisao test za trudnoću). Ne znam da li je bilo zbog mirisa (čitaj smrada) testa ili zbog šoka što će postati tata samo me zagrlio i izletio iz stana. Čula sam kako zove svoju mami i govori joj da će postati tata. Kada se vratio nije me prestajao grliti i ljubiti. Oči su mu bile pune suza, suza radosnica. Bio je sretan jednako koliko i šokiran. Spoznaja da ćemo za samo 9 mjeseci biti mama i tata. Bili smo skroz spremni ali ujedno i zabrinuti hoćemo li mi to moći.

Ali evo, nakon malo manje od godine dana od tog saznanja, mi smo postali jedna mala obitelj. I zasad nam ide jako dobro.


I tako je moj čir postao beba.

„Bez obzira na to da li je vaša trudnoća pažljivo isplanirana, medicinski podpomognuta ili se dogodila slučajno, jedna stvar je sigurna – vaš život više nikada neće biti isti.“ Ketrin Džon