Oznaka: Ponos

Kraljice..

Prije punih 110 godina, zahvaljujući snažnim, neustrašivim ženama, danas se slavi upravo naš dan, dan žena. Dan kada su se žene skupile, i mislile i radile kao jedna. Dan kada žene nisu marile da li je jedna bolja od druge, nisu marile koja ima ljepši nos, veću stražnjicu ili više followera na društvenim mrežama. Bilo je samo bitno stvoriti prava, naša prava.

Žalosno je, što ni nakon dugih 110 godina, nisu u tome do kraja uspjele. I dan danas, daleko smo od jednakosti. I biti ćemo još stotinama godina daleko, dokle god postoje komentari ”žena je da bude u kuhinji”, ”samo da se rodi muško”, ”žena si, moraš prešutjeti”.. Iako će svaka žena reći, na to smo navikle kod naših muškaraca.

Ali ono, na što nismo navikle, je da smo jedna drugoj najveći neprijatelji. Od borbe za jednakosti s muškarcima, došlo je do toga da se moramo boriti za jednakosti među ženama. Život se svodi na stalno natjecanje, tko će od koga biti bolji. A zaboravljamo da smo sve jednake u nejednakosti, i da to moramo gurati i boriti se za to.

Najveći uspjeh nam je što se predstavljamo ”slabijim spolom”. Pritom opasno zaboravljamo koliko smo jake i hrabre. Mi rađamo. Mi odgajamo. Mi se borimo. Mi smo te koje držimo konce svake zajednice. Mi smo te koje se moramo boriti za nas i naša prava. Ali zajedno, a ne jedna protiv druge.

Žena je sinonim za snagu. I upravo tako moramo odgajati svoje djevojčice. Da rastu ponosne na sebe. Da se bore. Da ne zaborave nikada koliko vrijede. I upravo tako moramo odgajati i naše sinove. Da poštuju svoje žene. Da zapamte koliko jaka i ustrajna jedna žena može biti. I da nikada ne zaborave, da je žena bila njihov prvi dom.

Zato drage moje žene. Kraljice. Ovaj dan nije kao svaki drugi. Ovaj dan je stvoren da nas podsjeti da se moramo žestoko boriti za ono što želimo, ali pritom iza sebe uvijek ostaviti osmijeh. Znati reći NE bez opravdanja, znati kada treba povući crtu i označiti kraj. Iza svake svoje odluke stajati čvrsto, i nikada nikome ne dopustiti da nas uvjeri da smo mi ”slabiji spol”.

Budite ponosne na sebe, posao koji radimo nije lak. Držite do sebe. Poštuje sebe. Volite sebe.

I nikad ne zaboravite…

” Najveća si kraljica kada drugoj ženi pomogneš popraviti krunu, a ne kada joj istu pokušavaš srušiti.”

Nisi sama

Hanna spava. Znam da sam slobodna idućih 10 minuta, jer duže od toga ne spava po danu. Osim ako je na rukama ili ako smo na svježem zraku. Posebno je osjetljiva i nervozna zadnjih par dana. Skok u razvoju broj 4, kažu svi.

Skok u mamine ruke, kažem ja. Sve je u redu i sve paše ako je na rukama ili u klokanici, ili ako se blesiram i pjevam izmišljene pjesmice dok leži na podu, ali to ne traje dugo. Dok radim sve kako ona hoće, sretna je i smije se. Ako samo skrenem pogled s nje i odlučim nešto pojesti, kreće panika.

Puno ljudi mi je reklo ” pusti ju da plače, zatvori sobu i ignoriraj ju, prestat će”. Mislim da neće, ova mala tvrdoglava princeza nikome neće dopustiti da bude bolji od nje. Ako slučajno pokušam metodu pusti ju da plače, to plakanje se, nakon samo pet minuta pretvori u vrisku, toliko glasnu, da bi i najgladniji čovjek odmah prestao jesti. Ne mogu, ne mogu i ne želim pustiti svoju bebu da plače. Da, naučila sam ju na ruke, i ne, nije mi žao zbog toga. Umorna i iscrpljena jesam, ali kad ću se maziti s njom i uživati u njenom mirisu i toplini, ako ne sad.

Dođe mi tako, s vremena na vrijeme, period kada sam iscrpljena i kada se želim požaliti, tek toliko da znam da nisam sama.

Sve što sam do sad bila ili željela biti-više ne postoji. Pranje kose duže od 10 min? Kuhanje ručka po par sati? Čitanje knjige ili pijenje kave u miru? Spavanje do podne?

Moj pojam opuštanja sada je pranje kose jednom tjedno, mir tih 10 min dnevno dok spava, večernje maženje sa dragim, i tu i tamo čitanje nekih portala. Sa bebom, mijenjaju se prioriteti.

Da li mi je žao? NE!! Zbog nje, ne bi samo promijenila prioritete, promijenila bi čitav život, čitav svijet, čitav svemir. Njezin osmijeh, na kraju napornog dana, je sve što mi treba.

U redu je s vremena na vrijeme, podsjetiti samu sebe da nije lako. I mi mame smo od krvi i mesa. I mi imamo dobre i loše dane. I mi nekada trebamo podršku i ruku koja će nas podići. Nije sramota priznati da je teško. Nisi manje vrijedna ako priznaš da si umorna. Nisi sama. Držite se mame. Radite najljepši ali najzahtjevniji posao na svijetu. Budite ponosne na sebe.

“Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje plaćenih poslova. Uzevši u obzir da je plaća čista ljubav.” – Mildred B. Vermont