Oznaka: Majka

Svrha svega.

Da me netko prije samo nekoliko mjeseci pitao kako zamišljam majčinstvo, i što za mene znači biti mama, moj odgovor bi bio apsolutna kontra svemu kako je sada.

Zamišljala sam to upravo onako kako se majčinstvo prikazuje na društvenim mrežama. Čista, uredna, suha djeca, koja se cijeli dan sama igraju na podu, dok ja sjedim u fotelji i pijem kavu u savršeno pospremljenom dnevnom boravku.

Ako sam do sada išta shvatila ili naučila, to je da je majčinstvo apsolutna kontra svemu što nam se prikazuje na društvenim mrežama.

Možda je grubo tako reći, ali majčinstvo je posao. Onaj najteži. Koji radiš sa 100 posto emocija, 100 posto ljubavi i 100 posto snage. Ponekad je teško, toliko da pomislim kako više ne ide, kako više ne mogu. Dođu dani koji testiraju zadnje atome snage. Ali na kraju svakog dana, bilo dobrog ili lošeg, sretnog ili tužnog, dobijem plaću koja se ne može usporediti s ničim. Ljubav. Njen osmijeh, njenu glavicu na mome ramenu i prstiće u mojoj ruci. I uhvatim se tako, kako nakon napornog dana, stojim kraj njenog kinderbeta, gledam ju kako spava slušam kako diše, i jedino o čemu mislim-kako smo napravili nešto tako posebno, savršeno.

Majčinstvo nije savršeno. Majčinstvo je kaos. Kaos razbacanih igračaka, kaos prljavih flašica od mlijeka u sudoperu, kaos zamazanih bodija sa flekama od mrkve. Ali ipak, najljepši kaos na svijetu.

I znam da toga neću biti ni svjesna, ali taj kaos će se jednom pospremiti posljednji put. Sve će se jednom vratiti u normalu. Ovaj moj kaos će zamijeniti neke veće brige i strahovi.

Vrijeme prolazi. Brzo, najbrže. I tu ne mogu ništa promijeniti.

Ali mogu svaki dan zastati, uzeti svoju princezu u ruke i osjetiti. Osjetiti sreću. Koja ne traži puno a daje mnogo.

Malo čudo najveće sreće. Ikad.

nor

Nemajka

Kako sam isti dan postala majka i nemajka?

Dosta trudnica u zadnje vrijeme me pitalo imam li, kao novopečena majka, neki savjet. Moj glavni i najveći savjet svim budućim i sadašnjim trudnicama i majkama, nemojte čitati portale o trudnoći ili majčinstvu.

Baš sam prije par dana slučajno naletila na jedan zanimljiv članak. Sreća je što sam ga vidjela sad, a ne odmah nakon poroda dok su me pucali hormoni.

Članak je bio vezan za dojenje. Tabu tema u 21.stoljeću. Između ostalog u članku je pisalo kako su majke koje doje svoju bebu, pazi sad, više povezane s bebom nego majke koje ne doje. Isto tako, majka koja doji, u prijevodu je bolja majka od ove koja ne doji, jer majčino mlijeko je najbolje za bebu. Daleko od toga, smatram da nema ničeg ljepšeg od dojenja svoje bebe, ali to što ne dojim ne čini me manjom majkom.

Da sam taj članak pročitala odmah nakon poroda, vjerujem da bih odmah pala u depresiju i krivila sama sebe što ne dojim svoju bebu, nego ju hranim na flašicu. Hanna je prvog dana, jer smo bile odvojene, prihvatila flašicu i nije joj padao na pamet bilo kakav drugi način prehrane. Bilo mi je žao, trudila sam se izdajati pa joj davati svoje mlijeko na flašicu, baš zbog tih priča kako je majčino mlijeko bijela krv. I onda nakon teške borbe sa upalama mliječnih kanala, shvatila sam da mučim i sebe i nju, jer njoj moje mlijeko svejedno nije bilo dovoljno.

I mogu vam reći, evo nakon 3 i pol mjeseca, Hanni uopće nije bitno od kud to mlijeko curi, bitno je samo da je ona sita.

Kažu mame danas idu linijom manjeg otpora, aludirajući na to da je lakše kupiti i bebi dati dohranu, nego dojiti.

A ja vam mogu reći da je to najveća zabluda. Koliko puta po noći, kad se probudi, Hanna vrišti jer hoće jesti, a ja prvo moram napraviti flašicu, pa je ohladiti, i tek onda može jesti. Naravno da je puno lakše odmah ju uzeti i staviti da doji, odmah se malo i pomaziti.

Iako sam se cijelu trudnoću bojala dojenja,i to mi je stvaralo noćne more, jako mi je žao što to kod nas nije uspjelo. Ali ne smatram da moja beba dobije manje ljubavi jer pije adaptirano mlijeko.

Isto tako, jedna od stavki u članku bila je da majke koje rode prirodno, imaju veću privrženost bebi nego majke koje rode na carski, jer eto više su se pomučile da beba izađe. Znači imam 2/3 boda za nemajku.

I zadnja, ne manje bitna tema, je bila duda! Bebe ne bi trebali navikavati na dude, samo na dojku. Teško će ih se odviknuti, unakaziti će si zubiće, bit će joj draža duda od majke. Moja Hanna od prvog dana ima dudu i mogu reći da bez dude više ne bi mogli.

I došli smo na 3/3 boda što znači da sam ja 100% nemajka.

A kao 100% nemajka imam savjet za sve buduće i/ili sadašnje mame.

Majčinski instinkt je najljepša stvar na svijetu. Ne slušajte priče od drugih, ne čitajte portale i članke koji će vas samo izluditi. Uzmite svoju bebu u ruke i ona će vam sve pokazati. Poslušajte same sebe i svoje bebe i sve će vam biti lakše.

Koliko mi učimo djecu, isto toliko, a možda i više, djeca uče nas.

“Dijete u prvim, presudnim godinama života majku doživljava kao sveobuhvatnu, snagu koja štiti i hrani. Majka je hrana, ljubav, toplina, zemlja. Kad te ona voli, znači da si živ, ukorijenjen, da si doma”, Erich Fromm