Iako sam majka ” samo” nepunih 4 mjeseca, primijetila sam kako mi ta uloga dominira svim vremenom tijekom cijelog dana. A kako sam to shvatila?
U nedjelju ujutro, moj dragi mužić me pitao jesam li za, da odemo nas dvoje sami, na večeru. Nije bio nikakav povod, nikakva proslava.
Cijeli dan sam razmišljala što ću obući, kako ću urediti kosu, koji parfem ću staviti. Nisam mogla dočekati da dođe vrijeme za spremanje. Bebicu smo ostavili baki, i napokon je došlo vrijeme da krenemo.
Bila sam uzbuđena kao da idem na prvi spoj. Cijelo tijelo mi je drhtalo. Cijelim putem od stana do restorana, držali smo se za ruke i gledali se kao zaljubljeni tinejdžeri.
Kada smo došli u restoran i naručili jelo, samo smo se gledali i govorili jedno drugome kako ovo moramo češće raditi. Osjećala sam se kao na početku veze. Nakon večere smo još malo prošetali i obećali jedno drugome da ovo nije zadnji put.
Tada sam shvatila koliko malo vremena provodimo zajedno. Svaka sekunda posvećena je našoj maloj princezi, što nikako nije loše, ali sad tek shvaćam da ne smijem zaboraviti njega i naš brak.
On je stup naše obitelji. On je prva i zadnja nit ovog našeg kaosa. On je planina koja nas štiti od svih nedaća. On je početak i kraj svega lijepog u mom životu.
Ništa ne traje zauvijek. Hanna će jednog dana odrasti, otići svojim putem. I ostati ćemo samo nas dvoje. I želim da, kad taj trenutak dođe, naša veza i dalje bude jaka i zdrava. Da se i dalje volimo kao prvog dana. Zato naš brak, našu vezu moramo njegovati sada i svaki dan do kraja života.
Naravno da imamo i uspone i padove. Naravno da se nekad svađamo, ali da me sada pitate zbog čega nastaju naše svađe, ne bih znala odgovor. Uglavnom su to gluposti nakon kojih se brzo pomirimo. Sve se na kraju može riješiti razgovorom. I smatram da je to bitno u vezi i u braku. Razgovor jača vezu, jača dvoje ljudi, koji svojom ljubavlju i povjerenjem mogu pobjediti sve probleme.
I zato ti se želim zahvaliti.
Hvala što si me odveo na tu večeru. Hvala što si mi otvorio oči i pokazao najveće životne vrijednosti. Hvala što si mi po tisućiti put pokazao da si ti glavni glumac u ovome mom filmu i da ti tu ulogu nitko nikada neće oteti. Hvala što me vodiš i osvijetljavaš mi put. Hvala što si stup moje hrabrosti. Hvala što si moja snaga i nadahnuće.
Volim te.
